|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog o meni, mojim razmišljanjima, o onom što se događa u mojoj glavi. Tko hoće,neka čita
Eeeej,evo mene......Išla sam neki dan napisati post, ali mi se nekako nije dalo, pa ga eto pišem sad. Čak i da inače pišem o izlascima, ne bi imala o čemu pisati, jer je bilo katastrofa, nikog NIJE BILO.
Nisam baš oduševljena, al ajd dobro,neću sad o tom. Idući petak ponovo idem u Lasinju, da, PONOVO,hehe,jako sam željna duhovne obnove.
Zapravo, mislim da će mi tamo večeri biti zanimljivije nego ovdje.
Jedva čekam da završi školska godina i da počnu praznici. Samo o tome mogu razmišljat. O odlasku na more.....
Samo što tad neću moći pisati blog,ali valjda ćete preživjeti mjesec dana bez mojih zanimljivih postova. 
Osim ako ne smislim neki način kako bi ga pisala. Ali mislim da ću biti previše zauzeta razmišljanjem o tome kako što beskorisnije provesti svoje slobodno vrijeme.
Inače,moje prijateljice i ja smo danas bile vrlo aktivne, šetale smo do Slatine i nazad. Ozbiljno. Tea, naprimjer, kad je to čula,prvo je bila u nevjerici, a onda je mislila da smo lude, ali stvarno smo šetale do Slatine. Posjetile smo Mateju i zaposjele joj kuću, popile sok, pojele cijelo pakiranje napolitanki (moram reći da je moja zasluga u tome vrlo velika) i onda otišle. Je li netko primjetio da se na ovom blogu dosta često spominje hrana? 
Eto, ne znam više ni sama što bi pisala, već sam dosta i umorna. Zapravo, imamo goste,moj tata slavi rođendan, pa moram ići jest kolače,hehe.
Ajd,pusa svima.
i evo vam nešto lijepo za kraj:
Ej,ljudi,evo mene. Za sve vas koji ste se pitali,dobro sam,nisam bezvoljna ko jučer. Nemojte me pitati što mi je bilo, jednostavno mi je tako došlo, a i glava me bolila, što je šteta, jer je jučer moja Sara slavila rođendan. SRETAN ROĐENDAN, još jednom. Ona vam je već velika curica, ima već 15 godina, što znači da je samo još godinu dana udaljena od potpune slobode-16 godina i kraj straha od policije. 
Jučer smo se prvo okupile kod nje, a onda smo išle van. Kod nje smo papale fine mađarice,moram to napomenuti, imale su isti okus kao one uz Kire, a svi koji me poznaju znaju koliko ja volim mađarice iz Kire. Preporučam teti Vesni da se zaposli u slastičarnici. Ili nek mi barem pošalje par mađarica u salveti po Sari. Hvala.
Danas nismo imali vjeronauk, pa sam mogla duže spavati. Mogla sam,ali nisam. Iz nekog razloga, spavala sam do 9. Zapravo, razlog je taj što me moj tata,inače ateist, probudio i pitao jel ne moram ići u crkvu. A poslije tog nisam mogla zaspati.
U petak su nam bili predstaviti neku srednju školu. Bilo je vrlo zanimljivo. Ozbiljno sam razmatrala da krenem za instalatera grijanja i klime. Bilo je toliko vruće da sam mislila da ću umrijeti. 
A,opet, dobro bi mi legla i konobarska škola, s obzirom na moju spretnost. Da uopće ne spominjem svoju komunikativnost i sposobnost u ophođenju s ljudima. Baš me zanima koji su premeti u konobarskoj školi. Možda slaganje čaša na pladanj i donošenje jelovnika. Ozbiljno, baš me zanima. Ako netko zna, neka mi svakako javi.
Toliko od mene za sad. Htjela bi pozdraviti sve svoje curke: Saru koja ima već 15 godina, Mateju,koja pati od guzice pokrivene šljivama, Petru,koja sad ima blog, Teu koja mrzi da je s napiše zadnju,Gobac koja ne voli da je zovem Gobca, DRAGANu koja se u poslijednje vrijeme dosta smješka, Rukavinu za koju ne znam što bi napisala, Santričku koja mi ne ostavlja komentare, rasplesanu Batrlu, Savku koja je isto nedavno proslavila rođkas i Mariju koja je,nažalost,u bolnici. I pozzz svima,naravno.
Da,da,ljudi evo mene opet, vratila sam se u grad, nije me bilo tri dana....Bila sam na duhovnoj obnovi i onda jedan dan poslije morala odspavati, jer ako niste znali ne može se duhovno obnavljati i spavati. Osobito ne ako ste u sobi s 13 cura i još par prikrpa. U svakom slučaju bilo je ZAKON, svima nam je bilo žao što sve skupa traje samo tri dana, ali nema veze jer idemo opet krajem mjeseca. Iskreno rečeno, nisam očkivala da će biti tako dobro. I ne, ako ste se pitali, ne moli se stalno. Željela bi ovom prilikom zahvaliti Tei što me prislilila da idem s njom.
Hvala!
A dok mene nije bilo moji su,naime, planirali okrečiti hodnik i spavaću sobu. Kao,čas posla. Ali kad sam ja došla kući posao još nije bio gotov, nije još ni počeo. Prije krečenja(kakva tipično hrvatska riječ)odlučili su produbiti rupu u kuhinji jer će uskoro nabaviti i novu kuhinju, što je značilo da će zujanje trajati nekoliko dana i da će cijela kuća biti prekrivena debelim slojem crvene prašine. A sad su morali okrečiti i kuhinju. A kad je cijela kuća već bila tako zamazana, zaključili su da je najbolje odmah srediti i dnevnu sobu.
Znam da nije lijepo govoriti takvo što o svojim roditeljima, ali mislila sam da su stvarno poludjeli i da mi više nema spasa. U ovakvim trenutcima zavidim svojoj sestri što je u Zagrebu, a ne zabarikadirana u sobu s još hrpom stvari kao ja. Sad je valjda napokon sve gotovo. Čujem usisavač u drugoj sobi. Ja sam se izjasnila da ne namjeravam čistiti nered jer ja nisam ni željela ovo preuređenje i savršeno mi je odgovarala i bijela boja zidova. Pa sad vi recite da sam bezobrazna. Ali uzmite u obzir to da živim u kući u kojoj polovica stvari stoji na balkonu, počevši od ormara pa sve do daljenskog. Nadamo se da neće početi puhati vjetar i promjeniti smjer kiši.
Eto toliko od mene. Opet je petak i opet se uskoro moram krenuti spremat za van. Šaljem vam jednu veliku pusu svima. I još nešto,jednoj prijateljici:ne zanima me i da si pala kroz prozor, ideš s nama danas van! Ona će se znati prepoznati. POZZZ
I još nešto, što sam zaboravila napisat, danas nam se u školi dogodila poplava u ženskom wc-u. Voda je curila kao luda, a mi smo svi stajali i gledali. Više nas je teško iznenaditi. Golubovi nam ulijeću u razrede, sve se uništava, a sad još i ova poplava. Još jedan običan dan u Lovraku.
1.neki od ljudi koje volim mi redovito ostavljaju komentare i to u velikim količinama (hvala vam, usput)
2. ja sam prelijena da bi ostavljala komentare na drugim blogovima, pa ih ostavljam samo na njih par
3.meni je moj blog baš lijep i ja volim pisat svoje gluposti na njemu(kao na primjer ovo)
4.ovo je najduži "dnevnik" koji sam dosad pisala, doduše ovo nije dnevnik, ali pokriva jedan dio mog života(onaj koji smije biti objavljen na internetu)
5.na kraju krajeva,i napravila sam ovaj blog zbog sebe,a ne zbog drugih
Hehe,da, već prije sam ostavila jedan sličan post (u onoj ranoj fazi ovog bloga,u kojoj još nikom ni nisam rekla da imam blog), pa sam se sad tog sjetila. Pogotovo kad sam vidjela da mi je ukupno 5 ljudi ostavilo komentare. Nemojte me krivo shvatiti, želim ja vaše komentare, super mi je čitat ih, ali na kraju krajeva nema veze dal netko čita il ne. Znam da neki čitaju a ne ostavljaju komentare. Želim posebno zahvaliti Sari, Tei, Petri, Rukavini i Blogerici(tko god ona bila).
Prošlo je točno tjedan dana odkad sam zadnji put nešto napisala(na blogu,mislim).Ovaj tjedan se svašta zanimljivo događalo. Naprimjer,pod matematikom nam je u razred uletio golub. To nije prva životinja koja nam je uletila, ali je prva ptica. Valjda ih miris privlači ili tako nešto. Uglavnom, uletio je, uveo pomutnju i sjeo na grb(jel se to kažnava zatvorom?)i neko vrijeme sam bila uvjerena da će nam se posrat po državnom simbolu. Ali onda je izašao i uzbuđenje je prošlo.
Ovu nedjelju idem u Lasinju, to je tamo negdje kod Karlovca, sad sam pogledala na karti, idem na duhovnu obnovu.Da, ja idem na duhovnu obnovu. Nije to ništa čudno. Ostaje se 3 dana. Ja sam se prijavila,pa sad ćemo vidjet kako će to izgledat. Baš me zanima.
Ajd odoh ja sad. Lijepo mi ostavite puuuunoooo komentara, hehe, javim vam kako nam je bilo. POZZZZ
Danas je petak.....napokon!!Ovaj tjedan je trajao čitavu vječnost, uglavnom u smišljanju načina kako izbjeći učenje. Uglavnom sam učila i pisala zadaću prije odlaska na spavanje. Ne mogu se naviknuti na to da je ponovo počela nastava. Mislim da sam se preko praznika previše ulijenila i odučila od učenja. I ne da mi se ponovo to naučiti. Računam da je već ionako blizu kraj nastave, a naši nastavnici računaju na to da smo mi ionako strojevi pa nema veze što idući tjedan imamo nekih pet kontrolni. Mislim da ću ovaj vikend ipak morat malo vježbat učenje.
No, danas je petak, pa mi takvo što ne pada na pamet. Jedino što mi se da je švrljat po internetu dok slušam svoju pomalo depresivnu glazbu. Ne znam zašto, ali čini se da mene slušanje depresivne glazbe usrećuje, makar sama nisam depresivna. Ali ovaj tjedan je dosta ljudi oko mene bilo, ili depresivno ili umorno ili što već. Valjda je to zato što je počela nastava, pa su svi klonuli duhom. Ako je škola priprema za život, onda će moj život biti vrlo depresivan. Barem što se tiče ljudi oko mene. No, kao što sam već spomenula, danas je petak.
Danas idemo van, barem neki, jer drugi nemogu van, ne zato što su u kazni, već zato što nemaju prijevoza. A ima, naravno i onih koji ne idu van jer stvarno i jesu u kazni. A mi ostali idemo i namjeravamo zaboravit svo učenje, školu i glupe zadaće(naprimjer, sastavak na temu prijateljstva na temelju odgledanog „Vlaka u snijegu“((da, idemo u 8. razred i pustili su nam „Vlak u snijegu“))).
Ovaj tjedan su bili oni ispiti iz hrvatskog i matematike. Ja nisam išla na to. Samo mi još treba da otkrijem da zapravo ništa ne znam, pa da odustanem od srednje i umjesto toga ostanem na kauču do kraja života i gledam tv. Zapravo, to i ne zvuči tako loše. Već sam predložila svojima da me ispišemo iz škole, sad kad sam već pri kraju osnovne, ali me iz nekog razloga nisu ozbiljno shvatili.
Ajd idem ja sad. Ne smije se previše naprezati. Ipak je vikend. Javim vam se uskoro....dobro, možda ne baš uskoro. I još nešto, čini se da je sad nova fora brisat svoje blogove i radit nove, ne znam zašto, ali bez panike, ovaj blog ostaje. Ne mislim ga obrisat. On je dokaz kako sam ipak na koristan način utrošila svoje slobodno vrijeme...dobro, možda ne baš koristan, ali bolje to nego da ništa ne radim. Zar ne???Pozzz svima...
Evo mene! Prošlo je tek nešto više od tjedan dana, a ja već pišem novi post. Htjela sam napisati još i prije, ali moj kompjuter je ponovo organizirao nekakvu pobunu,
pa sam se neko vrijeme morala družiti s poslušnim tatinim laptopom. Mislim da bi, kad bi mogao, moj kompjuter organizirao štrajkove. Vidjeli bi ga na trgu kako paradira s natpisima: "Stop radu blagdanima" i "Dosta nam je interneta!" Naime, za Uskrs nije htio na internet, a išao je tako daleko da se neko vrijeme uopće nije htio ugasiti.
Praznici tako nekako brzo prolaze. Moja prijateljica Tea i ja to komentiramo svaki dan kad idemo "u šetnju" i redovito završimo samo sjedeći na klupi,jer su praznici i ništa drugo nam se ne da. Usput jedemo one kiseliše s placa, kao prava djeca.Kad su fini!
Sutra valjda napokon idemo van, već sto godina nisam bila. Već sam zaboravila kako se to radi. No,sigurno ću se brzo prisjetiti.
Uskrs nije bio nešto posebno uzbudljiv. Tea i ja smo se tek usred mise sjetile da bi si baš mogle i čestitat. Moja sestra i ja smo farbale jaja u subotu i odlično nam je uspjelo. Moja mama je, naime, došla na jednu super ideju da ove godine imamo samo žuto obojana jaja, a svi znamo kako se žuta boja odlično prima. Pogotovo kad nemate ni octa. Tako da sad imamo poslagane u košarici pisanice boje jajetove ljuske. Ne može se reći da nismo orginalni. Moja sestra je flomasterom na jedno jaje napisala "ŽUTO JAJE", a na drugo :"SVI SMO MI ŽUTI, ZAR NE VIDIŠ?" tako da je na kraju ispalo baš fora. Ako mi ne vjerujete, dođite k meni vidjet. Zapravo, nemojte.
To bi bilo sve od mene za sad. Sad bi se baš mogla vratit na izležavanje. Možda pojedem i jednog zeca. Čokoladnog, mislim.
POZZZZ svima!!!
POČELI SU PRAZNICI!!!!!!Znam da svi već znate, ali morala sam to napisati u prvoj rečenici. Slijedi tjedan i pol apsolutne uživancije prije nego mračno doba ponovo počne. Naravno, čim su počeli praznici,pogoršalo se vrijeme. Vani puše ko ludo, toliko da smo moja prijateljica Tea, nakon što smo si priznale da nas vjetar počinje plašiti,odtrčale kući. Ipak smo mi curice i takve nas stvari plaše.
Danas sam dva puta hodala do kina pogledala dva vrlo interesantna 
filma. Prvo su nas sa školom odveli da gledamo poprsje jedne dame (prilično bujno poprsje, moram napomenuti),a potom sa vjeronaukom na dva sata krvi i mučenja- mislim da je dovoljno reći da čak ni nama poslije toga ništa više nije bilo smiješno. Još bi mogla razumijeti odlazak na Pasiju s vjeronukom, ali zašto nismo smjeli ništa jesti i piti u kinu,stvarno ne shvaćam. Čak ni oni koji su imali želudac za jedenje uz taj film prigrizli su nešto tek u pauzi, a kazna za otpijanje soka ili vode bilo je stajanje do kraja filma.Prilično strogo. I znam da je taj film sutra na tv-u, ali mi smo morali ići pogledati ga,jer nam kapelan očito nije bio spreman povjerovati da smo doma gledali film. Nama mladima više nitko ništa ne vjeruje na riječ. Iskreno,biste li vi?
I,da, želim vam svima SRETAN USKRS za slučaj da se ne javim ponovo do nedjelje,a neću. Ostanite mi svi lijepi, pametni i dobri(?), a ako to niste, ostanite mi ružni,glupi i zločesti(?). POZZ SVIMA!!!
Evo,bilo je vrijeme da se i ja malo javim...Sutra nemamo nastave.....obožavam natjecanja!! Mislim, mrzim se natjecati, ali obožavam kad se natjecanja održavaju u našoj školi. Upravo slušam nove pjesme na svom iPodu koje sam SAMA stavila i tako sam sretna.....One stare pjesme su mi već stvarno išle na živce, a bila sam prelijena da bi stavila druge. Evo,sad sam ih stavila....slobodni dani dobro utječu na mene, samo kad pomislim da sutra ne moram raditi apsolutno ništa, odmah postanem aktivna. I napišem novi post. Makar nemam ništa pametno za napisat.
Prekjučer sam bila vani(naravno) i nagnjavila svoju prijateljicu Mariju, koja je samnom morala plesat CIJELO VRIJEME!! Jadna, kakvo mučenje. Nisam joj dala da sjedne. Baš sam grozna. Ma, bilo je njoj dobro samnom, makar neće priznat. Pusa mojoj Mariji, koju sam, inače, u prošlom postu zaboravila pozdravit. Stvarno sam bezobrazna. Al šta da joj ja radim kad nije išla s nama na križni put. Zato nju sad sigurno bole mišići od petka. Marija ima preslatkog brata koji je, osim što je jako sladak, moj zaručnik. Ugovorili smo vjenčanje kad se rodio, prije godinu dana. Sad čekamo da malo poraste da može reći "da" svojevoljno. Stavila bi vam sliku,al čujem da su neki od mojih prijatelja pedofili, pa baš i ne bi bilo zgodno. Ja sam još jedina normalana ostala....hehe
Još jedan pozdrav Mariji i mom slatkom jednogodišnjem zaručniku. I Blogerici, hvala na komentaru. I svima koji ovo čitaju!!
Evo mene,znam da već jako dugo ništa napisala,ali opet me nešto kompjuter zezao.Tko zna možda mi se osvećuje zbog svih virusa koje sam vjerovatno pokupila zadnji tjedan dok sam skidala pjesme sa interneta. Što da ja radim,nisam ja neki internetski stručnjak, ja napišem koju pjesmu hoću, kliknem "download" i ako me izbaci s interneta zaključim da nešto ne valja i krenem ispočetka. I tako u krug. Čovjek bi se začudio što sam uopće nešto i uspjela skinuti. I zato mi sad ne pada na pamet pokrenuti neki antivirusni program. Izbrisao bi mi se čitav trud od proteklog tjedna.
Zato jučer nisam samo sjedila cijeli dan za kompjuterom, već sam išla na križni put. Ja sam osoba koja voli ići u krajnosti:ili samo sjedim za komjuterom ili hodam deset sati kroz šume i polja. No, sumnjam da ću to tako skoro ponoviti. Sve me živo boli, hodam kao da me tenk pogazio. Zato ni ne idem danas nikud. Ljudi bi upirali prstom u mene na ulici. Još više no inače. Ali sam se zato baš super nasmijala. Uglavnom su fore padale na račun visine moje prijateljice Tee, što baš i nije bilo lijepo od nas, ali zna ona da smo se mi samo šalili.Jel tak, Tea? Mi znamo da je iza tog malog tijela velik čovjek. Ona je dokaz da visina i veličina nema veze, ako si uporan. A mi smo uspjele doći do kraja. Čak i na misu. Koju smo, doduše, provele na klupi ispred crkve, ali šta da radimo kad je misa tako naporna, toliko ustajanja,pa sjedanja, pa ustajanja.... Nakon 10 sati hodanja i kopanje nosa bi mi bilo naporno. Još su nas toliko gonili, kao,presporo hodamo. Rekli su nam ili nek požurimo ili nek odustanemo, što bi možda i učinili da smo imali pojma gdje smo. Ali smo se na kraju ipak dovukli do kuće.
Mislim da moji nisu niti skužili da me nije bilo cijeli dan. Nakon što sam osmi put ponovila da sam upravo prohodala 10 sati, mama je rekla da mi se divi i nastavila gledati seriju. Toliko o tome. Išla sam spavati u 8 navečer, što nisam napravila od negdje od četvrte godine mislim. Skoro sam se naljutila na frendicu kad mi je u pola devet poslala poruku. Probudila me.
Inače, pozdrav mojoj prijateljici Večerinki koja mi je jedina cijeli dan slala poruke, makar joj ja nisam mogla odgovorit jer Bogu iza nogu nema signala. I mojoj prijateljici Sari koja se nedavno vratila sa godišnjeg. I Gobci, koja je nekako uspjela stići do crkve prije mene. I Babićki koja je ostavila svoj poseban, osobni trag na Gojilu. I Tei koja je satima slušala glupe fore na račun svoje visine-ti si moj heroj. I svima koji su jučer hodali kroz one džungle i slušali kako ja 10 sati ponavljam kako mi izbija žulj na prstu. I svima ostalima, pozzzz
Napokon se nakupilo dosta komentara,pa eto,pišem novi post. Jednom sam već skoro počela pisati prošli vikend,ali sam se uspjela oduprijeti i ostati jaka. Zato se sada pripremite za opširno. Već dugo nisam ništa pisala,pa ovako: u petak mi je bilo super vani,lijepo sam se naplesala i još nešto na na. A u subotu sam,kao i obično išla na vjeronauk, a poslije toga,naravno, na sendvič u Mediteran (tamo smo već redovite mušterije, već smo si postale dobre s onom tetom tamo što radi fine sendviče), a poslije toga smo išle kupit još papice (da,JOŠ) i otišle u sportsku. Cure su učile mene i Teu igrat biljar i moram napomenuti da sam prirodni talent. Igrale smo dva puta i ja nisam niti jednom uspjela ubaciti niti kuglu u rupu. Barem ne niti jednu obojenu. Tea je bila bolja od mene. Unatoč sitnici što nije znala držati štap u ruci, uspjela je nešto i pogoditi. Poslije toga smo kartale. A nakon toga smo unijele kofere i uselile se u sportsku.
Nismo,naravno,ali smo provele ondje pola dana. U jedan sam ja trebala ići pred knijžnicu. Nastavnica mi je rekla da dođem pokupit nagradu s onog SF natječaja o kojem sam već pisala. Ja mislim,dobro, uzmem nagradu i idem kući. Kad ono uđem u knjižnicu, a tamo kamera, neki ljudi mi čestitaju i kažu da su pisci, složene su stolice, neka me ženska pita pitanja i snima moje odgovore(ne pitajte me što me pitala, ne znam ni sama), uglavnom, totalni šok. Bilo bi lijepo da mi netko nešto kaže idući put da se ne prestravim i da stavim bar malo pudera da ne izgledam baš kao da sam iz groba upravo izašla kad me već snimaju. Sad još i čujem da sam izašla u novinama. Neću reći kojima da nekome slučajno ne bi palo na pamet pogledat.
U nedjelju je bilo kao i svaki drugu nedjelju. Išla sa na misu sa curama i poslije toga smo išle na onu finu zdravu, vitaminima punu lepinju iz zdravljaka. Prako tjedna se,naravno,ništa zanimljivo nije dogodilo. Nadam se da će vrijeme ostat ovak dobro do petka. A u subotu idem na duhovnu obnovu. To bi trebalo bit zanimljivo, pogotovo nakon samo par sati sna. Al, što ću, kad sam tako blagog karaktera, pa se dam lako nagovoriti od svojih prijateljica.
Vidim da će nešto sređivat na Blogu preko vikenda, možda onda budem mogla napokon komentirat kao bloger. A sad idem, nadajući se da će mi htjet ovo objavit(moj kompjuter voli ljude držati u napetosti do zadnjeg trenutka). Ako ovo čitate, znači da sam uspjela. POZZZZ svima!!
Ne znam koliko je točno prošlo od zadnjeg posta, al eto da napišem novi. Od ovog tjedna sam krenula na fizikalnu terapiju i moram napomenuti da je baš zakon. Nije da primjećujem neku razliku i leđa su mi još uvijek pogrbljena dok ovo pišem, super se zabavljam. Danas je bilo posebno ludo. Naime na 8 strunjača pokušali su natrpati nas jedno dvadesetak i još mi je ona ženska cijelo vrijeme išla na živce sa svojim ushićenim objašnjavanjem koliko jako moramo zategnuti stopala. Još pet puta i gotova sam. A onda ću hodati glavom kao da imam metlu umjesto kralješnice i biti ću lijepa i ispravljena. Moš mislit.
Ovaj tjedan sam imala upalu mišića kao nikad u životu. Pogotovo u utorak i četvrtak kad sam osim fizikalne imala još i tjelesni i aerobik. Prije se nisam bavila ikakvim sportom, sad se bavim sportom dva puta do ručka (nešto me već dugo zanima, je li aerobik zapravo sport?((i ak je,jel postoji kakvo natjecanje u aerobiku, baš me zanima. Koje bi bile kategorije:vježbe za guzu, za donje trbušne mišiće..(((kao da bi se uopće natjecala i da postoji natjecanje)))))). Mislim da se mliječna kiselina u mojim stanicama više uoće ne razgrađuje, već jednostavno ostaje ondje.
Bila sam vani u petak i to je bila cijela zavrzlama ko ide,kad ide i zašto ne ide, ali na kraju sam ipak završila vani, tako da je sve bilo u redu. Bila sam u sportskoj do 11, a onda sam išla na jednu feštu. To je bila zapravo rođendanska fešta, pa sam morala kupit poklon...a bilo je već dosta kasno kad sam se toga sjetila, a još ni ne znam baš dobro ljude, pa sam kupila ono za što sam bila poprilično sigurna da će im se svidjeti, a to je vodka (i znam da ovo čitaju nastavnici, al baš me briga). I onda sam to nosila sa sobom tri sata kud god sam išla u vrečici, izgledajući pritom vrlo pametno i u stalnom strahu da će mi netko oteti bocu, da bi ovi to na kraju popili u deset minuta. No ajd dobro, nek im bude.
Primjetila sam da mi je postotak komentara znatno pao otkad Tea štedi na struji, a Sari hakeri ruše blogove (to su valjda neki smrtni protivnici Snoopyja il nešt, hehe). LJUDI;PIŠITE KOMENTARE!!! Ne pišem novi post dok ih ne bude barem 50! No, dobro, 40.
Ajd, vidimo se. Pozz svima!
Već dugo nisam ništa pisala, pa da se malo javim...Prošli je tjedan, inače, bilo Valentinovo. Ne volim Valentinovo. Nitko mi ništa nije kupio. To je tako i tako samo blagdan za to da bi prodavači čestitki i plišanih srca zaradili. To ja mislim i mislit ću tako sve dok mi netko nešto ne pokloni. Prošli smo tjedan, osim toga sa kapelanom išli gledati „Zvona pakla“(to je valjda u povodu Valentinova). Nemojte se čuditi što nikad niste čuli za film. Radi se o sotonizmu u rock grupama, a cijelu priču priča tip s dugom kosom (koja raste tokom filma) i brkovima. Film traje tri i pol sata i zanimljiv je za krepat. Mislim, neke od tih stvari koje su tamo nabrojane su stvarno odvratne, ali po tom filmu ispada da je sve živo sotonizam. Ako pjevačica pokaže rame, to je đavolje djelo, mislim, oni su praktički rekli da je Elton John sotonist! To je ipak malo previše. I to je još stariji film, što bi tek bilo da je sniman u današnje vrijeme. Onom tipu bi brkovi otpali od šoka.
Tako da je to bila ludnica, a osim toga ne znam dal se nešto posebno dogodilo prošli tjedan. Išla sam van u petak i bilo je dobro. Ne znam što bi posebno pisala. Od sutra idem na fizikalnu terapiju, ne mogu dočekati. Ja i ostale babe zatežemo guzu i pritišćemo ruke. To bi trebalo biti veselo.
Danas idem još na misu sa curama i moram vježbat matematiku. Blago ovima koji sutra idu na onu profesionalnu orijentaciju. Al, kad malo bolje promislim, drago mi je da ne idem na to. Samo bi mi još trebalo da zaključe da sam previše glupa za srednju školu! Ovako ja lijepo znam da sam pametna, a za ostale me boli briga.
Iače moram spomenuti svoju prijateljicu Rukavinu koja će dobit veeeeliku pusu sutra u školi, zato jer mi je stavila ovu lijepu pozadinu(i znam ja kako se to radi, samo mi neće otvorit na to). Hvala!!! I još nešto, hoću komentare iz Lovraka, od nastavnika, pa makar i pravilnik o pedagoškim mjerama!pozz svima!!
Moja prijateljica Sara mi je danas spomenula da mi je bila na blogu i ostavila komentara. Dobro,hvala ti,mislim si ja. I dođem ja na svoj blog,kad ono 92 komentara. 92!!! 
Još mi samo preostaje nada da će se jednog dana to popravit samo od sebe. I da će moje komentatorice koje imaju blog i dalje ostavljat i meni,iako ja ne mogu njima. CURE,SUPER STE, hvala vam. Još da netko ostavi par komentara pa da ih bude točno 100,e to bi bilo zgodno. Samo govorim.
Inače,ovaj vikend nisam bila vani i to je već drugi za redom. Jedva čekam petak i ovaj put 100% idem van (to uvijek kažem,ali ovaj put STVARNO). Mislim,ja da tri tjedna ne idem van,to bi bilo strašno. Zatvorili bi minotaur.Na sportsku bi objesili crnu zastavu. Da ne spominjemo da bi kiss propao. Ali zato sam ovu subotu bila na jednom rođendanu. Rumišekica ga je slavila i bilo je zakon. Bilo je jedno 10-ak cura,a znate što to znači. Puno plesanja i brbljanja, a cure su čak našle nekog klinca za zajebavat. Tako da je bilo super. Mi cure smo kupile Mariji veeelikog medu i još stvari, mislim da je bila zadovoljna. Ja bi bila(opet,samo kažem). I bilo je puno fine papice na tom rođendanu,moram spomenut. Cure su stavljale fotke na svoje blogove, ali bolje to nemojte očekivat na ovom blogu. I unatoč mom izgledu na tim slikama,moram spomenut da na rođendanu NIJE bilo trave ili sličnih opojnih sredstava.U pitanju je samo moja fotogeničnost.
Danas je ponedjeljak,a to znači da smo uz ostale zanimljive predmete imali i povijest i iako nije bilo Babićke da me zabavlja i šara mi po knjizi,bilo je dosta zanimljivo. Naime,nastavnik Marušić nas je obavijestio da nastavnici znaju za te neke naše blogove,odnosno,da se precizno izrazim, glogove-kako ih on voli zvati i da su pročitali da na nekima pišu ne toliko lijepe stvari o njima(nastavnicima).Baš me zanima tko je to pisao,ali ja mogu reći da ja nisam. Ja nisam ipak toliko nepristojna da takve stvari stavljam na internet(kako mi je sad drago da nisam!) Lovrak govori sam za sebe. Možda bi bolje od opisivanja u postovima bilo jednostavno stavit sliku na internet. To bi bilo dovoljno. Malo mi je jeziva pomisao da nastavnici čitaju naše blogove(kako oni dođu do njih??!),ali NASTAVNIČE MARUŠIĆ,ili bilo koji drugi ako ovo čitate;ZNAJTE DA STE VI ZAKON NASTAVNIK,BEZ OBZIRA ŠTO DRUGI KAŽU i zaključite mi pet.
Toliko od mene za sad. Sada je red na vama da komentirate.
Sad kad dođem sutra i vidim da imam tri komentara. Ajd pusa svima i Babićki da brzo ozdravi.
Evo,ljudi,ja ozdravila. Samo da vam javim da više nema razloga za brigu,samnom će sve biti OK. Ali imala sam dosta visoku temperaturu, višu nego inače kad sam bolesna, tako da i nije bio neki odmor. U petak kad sam se probudila nisam mogla ni ustat iz kreveta i ostala sam bez glasa, a trebala sam ići na Lidrano i sve. I još jedna obavijest:nisam prošla dalje. Dobila sam 5 od jednog tipa(to je inače prilično loša ocjena jer je najviša 10ka), 7 i 9 od dvije ženske, čiji je prigovor bio da pišem previše zrelo za svoje godine(mislim, OPROSTITE mi, molim vas, što nisam umno zaostala, tako mi je žao ako smatrate da je tekst previše dobar za moj uzrast, obećajem da ću iduće godine napisat nešto što bi i 10-godišnjak napisao) i, na kraju,dobila sam 10ku od Medića kojeg je moj rad oduševio. Inače,imam novog najdražeg nastavnika. Zove se Božidar Medić() i predaje u srednjoj školi i NADAM SE da će mi on predavat od iduće godine. Već sam smislila što ću reći prvi sat hrvatskog u srednjoj. Doći ću do njega (s naočalama,naravno) i reći "Matea Šuljok, Lažljivica" i nadati se da se sjeća ili bar,ako se ne sjeća,da će i to uskoro zaboraviti.
Svi su bolesni u poslijednje vrijeme. NIkog živog nema u školi.Sad kad sam ja ozdravila,drugi su se razbolili. Možda je ptičja gripa. I ja sam je prebolila. Prva kokoš kojoj je to pošlo za rukom.
Moguće je, mislim,širi se kao ludo. Ali nemojte slušati što vam govori osoba koja je većinu vikenda tvrdila da se od temperature 39 sa 5 može umrijeti.
No,nisam umrla,makar mi se to učinilo danas pod engleskim. Bilo je zanimljivo za poludit.Radije bi stajala u redu na hitnoj tri sata sa temperaturom i ljudima koji hropću svuda oko mene nego to ponovo podnosila.
Nešto me zeza pa ne mogu ostavljat drugima komentare,ali zato vi slobodno komentirajte mene koliko vas volja. Ovo pišem za moju Teu koja meni uvijek ostavlja hrpu komentara, a ja sad ne mogu njoj i za Mariju koja me molila i preklinjala(čitaj:rekla mi) da ostavim novi post. I moram spomenut svoju prijateljicu Saru koja se žalila da ju ne spominjem nigdje drugdje na blogu osim kod onog incidenta sa vinom. I naravno, moje bolesne curke:Babićku, Dudu, Večerinku i Draganu, koje su sigurno isto tako mislile na mene dok sam bila bolesna. I Gopcu,da se ne uvrijedi. Ma,ljudi, pozdravljam vas jednostavno SVE i pusa.
Bio je to vrlo zanimljiv petak. U prvih petnaest minuta moja prijateljica me polila s vinom po majici, hlačama, tenesicama i jakni. Zapravo,nije me polila, nego više zalilila. Nalikovalo je na vinski tuš. I nakon što sam se tako okupala, odmah sam morala kući presvući se. Ali ostatak je večeri zato bio zakon. Bila sam i u Minotauru, a smjela sam ostat do 1 i NISMO BJEŽALE OD POLICIJE! Možda vam se ne čini kao velika stvar,ali obično kad ja mogu ostat do jedan i kad se policija pojavi u 12 i 15, mi bježimo glavom bez obzira. Uvijek je marica vani i uvijek je netko čuo da će bit racija (al ovaj put stvarno!!!) i onda mi, hrabra srca kakvog jesmo, uvijek završimo doma prije jedan. A onda sutradan saznamo da nije bilo ništa. Ali ovaj put nismo bježale,čak ni kad je došla marica i policijski auto. Nismo bježale čak ni kad je oko 6 policajaca ušlo u sportsku (doduše,tad nismo ni mogle nekuda pobjeći). Kad sam vidjela da ulaze u sportsku, skoro sam dobila infarkt, ali oni su samo došli na pivu. Lijepo je vidjeti kako dobro funkcionira naša policija. Al što me briga, samo nek oni piju na radnom mjestu, dok me nitko ne pita za osobnu. Ma, ja ću im kupit pivu ako treba! Tako da je na kraju ipak bilo super.
Inače, prijavila sam se za lidrano (za one koji ne znaju, to je natjecanje u literarnim i novinarskim radovima, te u scenskim nastupima). No, ne nadam se puno da ću proći. Tamo uglavnom prolaze radovi kao: „Spasio sam ptičicu“ i „Moje pismo Dobriši Cesariću“, a ja u svojoj priči čak spominjem i riječ CIGARETA!
Komisiju uglavnom čine babe. Babe koje me ne vole.
Ali sam zato osvojila prvo mjestu na natječaju za najbolju SF priču. Nije da se razumijem u SF, nego sam se jedina prijavila i jedina poslala svoj rad. Baš me briga, dobit ću nagradu, a možda i diplomu, pa ću se moći pravit važna kakav sam uspješan pisac SF-a. Na diplomi ne piše koliko se ljudi prijavilo, ZAR NE? Ne, piše samo da sam ja bila najbolja. Jedina. 
Još ima neki idotski natječaj za priču „Da sam ja divlja životinja...“, pa moram i za to nešto napisati. Nagrada na nacionalnoj razini je jednodnevni izlet za cijeli razred, ali bolje da se ne nadate previše. Ne znam baš da ću se snaći u ulozi divlje životinje(iako se neki možda ne bi složili...).
Mislim da je to sve od mene za danas, pusa svima, pogotovo onima koji su mi ostavili komentar. Tei dvije.
Zbog ovog bloga ću postat loša u školi. Danas,naprimjer,umjesto da učim povjest za kontrolnu koju ćemo ovaj put valjda stvarno pisati,ja sam na kompjuteru.Ali to sa povjesti mi već stvarno ide na živce. Mi svaki put učimo ko budale i onda on dođe-hehe,šala mala,pišemo idući put.Bezobrazluk.Ako još jednom samo budem morala učiti to isto dogodit će mi se da zapravo zapamtim nešto od naučenog,a to bi bilo strašno. Trebali bi mi ....dani,da zaboravim sve to sa vidovdanskim ustavom,penicilinom i Ferdom Šišićem.
E,da,dobila sam naočale!Upravo su mi na nosu. Jeste li znali kako je svijet zapravo svijetao? Ja sam to tek sad otkrila. Vidim sve.Vidim prištiće na nosu cure koja prolazi ulicom. Prekrasno je. Makar se još uvijek nemogu oteti dojmu da ću ih uskoro morati maknuti s nosa i dati njihovom pravom vlasniku.
Ne mogu više puno pisati,moram se vratit povijesti,a onda u 6 a misu sa Gopcom i Teom,mojom najvjernijom komentatoricom. No da današnji dan ipak nije potraćen,moram spomenuti da sam danas uspjela promijenit svoj nadimak kod komentiranja,stavila sam drukčiji logo i da ne spominjem,skinula puno slatkih smajlića. Pa evo ih par,samo za vas. A mi se"čitamo" uskoro(hehe)
